Pravni temelj za djelovanje Hrvatskog Crvenog križa na području međunarodnog humanitarnog prava proizlazi iz ugovora o međunarodnom humanitarnom pravu i nacionalnog zakonodavstva.
Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj dana 13. studenoga 1992. godine donijela je “Odluku o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji” ( Narodne novine 1/92) u kojoj između ostalog piše:
“Notifikacijama o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je, od 8. listopada 1991. sljedećih mnogostranih međunarodnih ugovora:
- Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.), Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Ženevske konvencije za poboljšanje položaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oružanih snaga na moru od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.) Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.) Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. (Ženeva, 12. kolovoza 1949.) Službeni vjesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ broj 6/1950. od 15. rujna 1950.
- Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) (Ženeva, 8. lipnja 1977.) Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 16/1978. od 28. prosinca 1978.
- Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) (Ženeva, 8. lipnja 1977.) Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori 16/1978. od 18. prosinca 1978.”
Postajući strankom navedenih ugovora međunarodnog humanitarnog prava, Republika Hrvatska je prihvatila obveze koje iz njih proizlaze.